Povratak Željka Kavrana u rukomet – kotačić koji je nedostajao u MRK “Čakovec”!
Jednoglasnom Odlukom sjednice Skupštine Muškog rukometnog kluba Čakovec, Željko Kavran izabran je na mjesto predsjednika kluba. Nakon skoro 10 godina rada kluba, pridružuje nam se iskusan i entuzijastičan rukometni znalac, koji je u rukometu proveo većinu svog života i koji će svojim doprinosom pomoći u postizanju ciljeva postavljenih još na osnivačkoj skupštini 2013. godine. Kvalitetan rad i sistematski pristup razvoju mlađih dobnih skupina te ulazak seniora u Premijer ligu glavni su ciljevi novog predsjednika, a koje misli ostvariti uz punu podršku Uprave iz dosadašnjeg mandata, koja ostaje na okupu.
Dosadašnji Upravni odbor, na čelu kojeg je kao treći predsjednik do sada bio Davor Varošanec, a nakon što su postavljeni čvrsti temelji i stvorena zdrava i pozitivna atmosfera svih do sada uključenih aktera, bio je u potrazi upravo za čovjekom koji bi napravio tu promjenu, taj iskorak, te donio iskustvo i prevagu. Istog smo pronašli ni manje ni više nego u Željku Kavranu, o čijem iskustvu, liku i dijelu govore sljedeći retci.
Osim što je uspješan poslovni čovjek, Željko Kavran je entuzijast koji je igračku karijeru proveo u istom klubu, Čakovcu, punih 20 godina. Za to vrijeme jednom je igrao kvalifikacije za 2 YU ligu i dva puta za 1 YU ligu. Pobjednik je Kupa Hrvatske 1982. godine (protiv prvaka Europe), 2 puta pobjednik zimskog prvenstva Hrvatske, a bio je i najbolji sportaš gimnazije Josip Štolcer Slavenski.
Nakon toga bio je na čelu čakovečkog rukometnog kluba koji su natjecao pod raznim imenima, a najpoznatija među njima su Zrinski-IPC, pod kojim je klub uspio izboriti igranje u najvišem hrvatskom rukometnom rangu, te PIPO-IPC, odnosno MKA-IPC, pod kojim je klub doživio svoje najbolje dane, osvajana su druga mjesta u prvenstvu RH, igrane završnice kupova te sedam puta europska natjecanja (između kojih je „pao“ i velikan kao što je europski prvak Lemgo). U to je vrijeme dvorana Graditeljske škole bila premalena za sve koji su željeli prisustvovati stvaranju povijesti. Nakon njegovog odlaska s čelnog mjesta, klub se našao u problemima, a slijedeća struktura koja je kumovala njegovu odlasku nije uspjela u svojim naumima, te je klub sve više propadao da bi na kraju, 2013. godine, završio u stečaju i bio brisan iz službenog registra.
U razdoblju kad je vodio klub iz Čakovca, Kavran je istovremeno gradio i Hrvatski rukometni savez kojem je bio na čelu u razdoblju od 1995. do 2008. godine, za koje će zauvijek ostati upisan kao do sada najuspješniji i najdugovječniji čelnik. Jedan je od zaslužnih za pokretanje jedinstvene kadetske lige u RH i sustava praćenja mladih igrača iz kojeg su potekla poznata imena hrvatskog rukometa kao što su Balić, Karačić, Lacković, Šego i drugi. Ovaj sustav kasnije su kopirali i mnogi svjetski savezi poput francuskog. Upravo to bio je temelj za snažnu svjetsku ekspanziju hrvatskog rukometa, te su ostvareni rezultati koji su i danas zlatnim slovima upisani u povijest hrvatskog sporta.
Izdvajaju se odličja muške seniorske reprezentacije i to: zlatne medalje s Olimpijskih igara u Atlanti (1996.) i Ateni (2004.), zlatna medalja sa Svjetskog prvenstva u Portugalu (2003.), srebrne medalje sa Svjetskog prvenstva u Tunisu (2005.), Svjetskog prvenstva na Islandu (1995.) te Europskog prvenstva u Norveškoj (2008.), zatim odličja muške juniorske reprezentacije i to: zlatna medalja s Europskog prvenstva u Estoniji (2006.), srebrne medalje s Europskog prvenstva u Srbiji i Crnoj Gori (2004.) i Svjetskog prvenstva u Bahreinu (2007.), brončana medalja sa Svjetskog prvenstva u Kataru (2005.), te brončana medalja ženske juniorske reprezentacije s Europskog prvenstva u Francuskoj (2000.).
Zbog njegovog doprinosa Hrvatski rukometni savez primio je nagradu za najbolji savez na svijetu.
Vrijedi spomenuti da je pod njegovim vodstvom Hrvatski rukometni savez, tada bez konkretnih sredstava, a još manje konkretne infrastrukture, krenuo u projekt dobivanja i organizacije megapriredbe, i to Svjetskog prvenstva za seniore koje se i održalo 2009. godine i za koju su priliku izgrađene najveće dvorane u Republici Hrvatskoj.
Dosadašnje vodstvo kluba raduje se dolasku novog predsjednika te budućoj zajedničkoj suradnji i izazovima koji su pred nama. Smatramo da su spoj čvrsto postavljenih temelja i iskustva novog predsjednika dobitna kombinacija za postizanje zacrtanih ciljeva i iskorak za stepenicu više.
U vezi svog povratka u rukomet, u prvom redu, u “matični” klub, Kavran je izjavio:
“Iznimna mi je čast što sam se nakon toliko godina vratio u moj rukomet, što sam pronašao zdravu sredinu i entuzijastične ljude koji su prepoznali trenutak i žele najbolje za klub, upravo kao i ja.”
Nakon toga okrenuo se budućnosti te je iznio plan za naredni mandat, koji se sastoji od sljedećih točaka i to:
1. Rad s mladima
Spomenuo je da je do sada sve učinjeno, organizirano i posloženo bilo veoma dobro, no da uvijek ima mjesta za napredak. Rad s mladima okosnica je kluba te je potrebno raditi na omasovljenju, pojačanju stručnog kadra i rada te u stručnoj, sportskoj koordinaciji svih uključenih. Osnovni cilj i dalje ostaje stvaranje igrača iz vlastitog pogona, uz unapređenje postojećeg sustava.
2. Prva ekipa
Prilikom svog izlaganja novi predsjednik je iznio ozbiljne i ambiciozne ciljeve. Izdvaja se misao da „nisam došao da tu gdje jesmo provedemo 5 godina, već da u narednu 1,5 sezonu učinimo sve da uđemo u elitni rang natjecanja“. Potrebno je raditi na povratku kući naših, međimurskih dečki i to onih koji su prava pojačanja i koji će donijeti prevagu. U prvom redu igrat će samo oni koji žele i vjeruju u sebe, u nas i u uspjeh.
3. Mediji i navijači
Potrebno je nastaviti i pojačati put bivših Uprava u medijskom praćenju i punoj dvorani za vrijeme utakmica. Aspekt je to kojem je potrebno više pažnje, a ista će se i sama reflektirati kroz sportski uspjeh.
4. Financije
U svrhu ostvarivanja ambicioznih planova u prvom su redu potrebna financijska sredstva. Dosadašnji proračun kluba potrebno je udvostručiti, te se uz veći angažman dosadašnje uprave očekuje dolazak i novih članova uprave i novih sponzora koji mogu i žele pomoći ovom projektu koji je na dobrom putu.
Novi predsjednik završio je svoje izlaganje motom:
„Ja hoću, ja mogu, ja moram i ja ću učiniti“, a što vrijedi za sve igrače, trenere i Upravu kluba.
ZA ČAKOVEC – SVI!